Ilindenski ustanak

Na pravoslavni vjerski praznik Sv. Ilije, 2. kolovoza 1903. godine, počeo je Ilindenski ustanak za oslobođenje Makedonije i Odrinske Tračke od osmanske vlasti. Vodila ga je Tajna makedonsko-odrinska revolucionarna organizacija (kasniji VMRO). Ustanak je ugušen 12. kolovoza, a posljedice su bile tragične: spaljeno je 12 111 kuća, 70 000 ljudi je ostalo bez doma, a iz Makedonije i Tračke je izbjeglo 30 000 ljudi u Bugarsku. Ubijeno je 8 816 ljudi, žena i djece. Neuspjeh Ilindenskog ustanka izmjenio je političku situaciju u Makedoniji i Trakiji. Zbog ustanka su u Makedoniju i Trakiju dovedene učinkovitije turske jedinice. Susjedne, netom oslobođene zemlje, Srbija i Grčka, pojačale su svoju propagandnu i vojnu aktivnost na tlu Makedonije ubacivanjem paravojnih formacija sa svojeg ozemlja. Na taj način željeli su sebi priključiti teritorij Makedonije. Dio makedonskih revolucionara, koji su preživjeli turske pogrome, koncentrirali su se više na politički rad negoli na vojni aspekt oslobođenja od turske vladavine. VMRO je oslabio i nije se uspio pretvoriti u samostalnu vojnu makedonsko-odrinsku organizaciju koja bi se zalagala za nezavisnost Makedonije i Odrinske Trakije.